Dve barokne interpretacije u oratorijumima Karisimija i Šarpentjea

Predavanje prof. Ane Stefanović

U predavanju se bavimo oratorijumima Đakoma Karisimija (Giacomo Carissimi) i Mark-Antoana Šarpentjea (Marc-Antoine Charpentier), nastalim, pod istim naslovom, 1669, odnosno, 1702. godine (H.422), inspirisanim temom Salomonovog suda. Ova starozavetna parabola iz prve Knjige o carevima (3: 16-28) ne govori samo o ličnosti kralja Izraela, Davidovog naslednika Salomona, proroka i pesnika, već tematizuje složene etičke probleme koji se tiču mudrosti i rasuđivanja, nematerijalnih vrednosti, s jedne strane, i materijalnih bogatstava, moći i vlasti, s druge strane. Rimski kompozitor, tvorac oratorijuma, Karisimi, i njegov francuski učenik i naslednik u oratorijumskom žanru, Šarpentje, inače u svom stvaralaštvu okrenuti biblijskim temama, prišli su ovom tekstu na različite načine. Dok Karisimi u svom delu manjeg opsega, za četvoro solista, hor, dve violine i kontinuo, biblijsku parabolu u prvom redu postavlja kao pripovest, naglašavajući pri tom afektivnu stranu njenih aktera, dotle Šarpentje u opsežnijoj postavci oratorijuma u dva dela (za devetoro solista, hor i orkestar), daje interpreatciju u većoj meri okrenutu ka njenoj filozofskoj i etičkoj strani. U predavanju se bavimo ovim razlikama u muzičkom tumačenju višestrukih značenjskih ravni Salomonovog suda.