Muzika ima viziju – slušajući druge i sebe kroz nju

Concerto for Viola and Orchestra / Viola Tango Rock Concerto
Benjamina Yusupova

Budući da je muzika pre svega kulturni fenomen (jer ne postoji nijedna kultura bez muzike i jer svaki čovek poseduje tu suptilnu veštinu signifikantnog iako intuitivnog razumevanja muzike), čije je bitno svojstvo različitost (mnoštvo, raznovrsnost i koegzistencija muzičkih identiteta), pitanje koje se uvek nanovo nameće, a danas se čini posebno intrigantnim, jeste kada i kako nas muzika pokreće, ili ka čemu nas pokreće? Drugim rečima, ukoliko se oblikujemo kroz muziku i kao pojedinci i kao učesnici u kulturi, te ukoliko konstruišemo muzičke tradicije, to jest, modeliramo način na koji se kultura gradi uspostavljanjem konsenzusa o muzičkom verovanju i opredeljenju od čega zavisi muzičko (spo)razumevanje i saradnja – pitanje koje se postavlja jeste kako nam muzika danas daje novi identitet koji je istovremeno i potpuno drugi i potpuno naš, ili, u kojoj meri ljudi danas podešavaju sopstveno osećanje sebe prema različitim muzikama/muzičkim identitetima?

Iz postmoderne perspektive, osnovni mehanizam kulture jeste konstruisanje pozicija subjekta, a primarno delovanje muzike u ovom vremenu nije izražavanje subjektiviteta, već pozivanje na njega. U ovom kontekstu, bazična moć muzike da u slušaoca utisne subjektivna stanja koja su paradoksalno u isto vreme i bliska/zavičajna i tudja/daleka, snažno se ispoljava i uočava u stvaralaštvu Benjamina Jusupova (čiji pristup spaja specifične kulturne identitete različitih etničkih grupa sa različitim stilovima umetničke i popularne muzike zapadnog dela sveta), prvenstveno u njegovom delu Concerto for Viola and Orchestra / Viola Tango Rock Concerto iz 2003. godine.